vojska
SAVRŠENI RAT
Nove vrste ratova primoravaju teoretičare u oblasti
ratne veštine da obogate sadržaje teorije o ratovima novim definicijama i
klasifikacijama. U sve savršenijim sukobima nastoji se da se težište
dejstava prenese iz vojne sfere u sferu u kojoj se utiče na psihu, volju,
osećanja i imaginaciju ljudi, kako bi agresor lakše i jednostavnije
ostvario svoje “vitalne interese”.
Raskošni ratni potencijali velikih sila uslovili su da
savremeni ratovi ne liče na bilo koji prethodni rat. Najmoćnije vojske su,
zbog dometa oružja i spregnutih informacionih sistema, u neprestanom
dodiru. Zapad, poslednjih tridesetak godina, u još jednom pohodu na Istok,
primenjuje totalni svedimenzionalni rat, u kojem civilne institucije
realizuju veliki broj aktivnosti koje su ranije bile isključivo u vojnoj
nadležnosti, a oružane snage izvode i civilne operacije. Najsnažnije
zemlje su to postale militarizacijom svih segmenata društva. Rat je postao
najunosniji biznis u koji su uključeni: školske i naučne institucije,
industrija, saobraćaj, kultura... Sve to čini se radi progresa, profita,
blagostanja, demokratije, slobode ličnosti...
Svedimenzionalni rat je to samo uslovno, budući da je
reč o različitim tipovima ratova između dve zaraćene strane, koji se mogu
voditi i istovremeno u više izabranih dimenzija i kao zasebni ratovi
(kosmički, ekonomski, diplomatski, psihološki, informatički, nuklearni,
elektromagnetni, biološki, virtuelni, geofizički, klimatski, seizmološki,
verski, kulturološki, sportski i sl.). S druge strane, još nije prevaziđen
ni opšti rat, koji je težišno vojni, no i ta vrsta rata sadrži više
dimenzija (tehnološka, ekonomska, informaciona, psihološka...). Ratovi su
sve češće sveobuhvatni, iz aspekta prostora, energije, materije,
informacija, trajanja i kretanja u sva tri ambijenta: mirnodopskom,
konfliktnom i ratnom. U njima više nema viteštva i ništa nije sveto. U
najnovijim ratovima sve je dozvoljeno i sa stanovišta metoda (obmane,
ratna lukavstva, perfidije, “džoker scenariji”), iz aspekta sredstava (od
klasičnih do kosmičkih) i iz aspekta snaga. Dakle, iako se još uvek,
gledano kroz zastarelu prizmu, registruju samo vojni sukobi, svakodnevno
se vode tehnološki, ekonomski, informacioni, verski, psihološki,
diplomatski, sportski i drugi ratovi, na različitim nivoima (od taktičkih
do strategijskih), u različitim sferama (fizička, energetska, duševna,
duhovna) i različitog intenziteta.
Teorija i praksa ratne veštine obogaćene su novim
sintagmama (i jezičkim kovanicama): ekonomski rat kao što je, na primer,
automobilski rat (između SAD i Japana), trgovinski rat (između SAD i
Kine), elektronski rat (sukob između Izraela i Sirije, u dolini Beka),
informacioni rat (između Velike Britanije i Argentine, oko Malvinskih
ostrva), informatički rat (između SAD i Iraka, u Kuvajtu, dobio je i naziv
televizijski rat, zbog velike uloge TV stanice Si-En-En, koja je uticala i
na ishod rata).
Očevidno je da nove vrste ratova nastaju iz osnova
tehničkog i tehnološkog razvoja ljudskog društva. Posle upotrebe
hemijskih, bioloških, neuklearnih i neutronskih sredstava, koja su bila na
višem stepenu u odnosu na klasičnu municiju, artiljerijska zrna i rakete
punjene eksplozivom, novi sadržaji rata samo potvrđuju da informatička era
ima i svoja specifična sredstva za rat. Posle najnovijih istraživanja
mikro kosmosa i makro kosmosa jasno je da su misao i informacija uz
energiju i materiju osnova ljudskog života, a stoga i rata.
Čovek je najpre pokušao da savlada materiju, pa
energiju, a sada, u “informatičkoj eri”, pokušava da informacijama prida
najveći značaj. Stoga su informatički ratovi, čiji je ključni sadržaj
informacija, poseban i sve značajniji problem. O takvoj vrsti rata, u koju
spadaju kibernetički, kompjuterski, mrežni, elektronski, virtuelni i
hakerski ratovi, među prvima je pisao Nikola Tesla, kada je predviđao
“vreme Interneta”. Još tada je obrazlagao kraj dosadašnjeg poimanja
istorije: "Ratovi će se voditi sve dotle dok sve tačke na planeti Zemlji
odjednom ne stupe u ratno stanje".
Nove vrste ratova primoravaju teoretičare u oblasti
ratne veštine da obogate sadržaje teorije o ratovima novim definicijama i
klasifikacijama. Era informatike izazvala je i promene suštine ratovanja.
Na primer, nemoguće je posle 8. februara 2000. godine ignorisati istinu da
postoji “hakerski rat”. Tada su hakeri preduzeli seriju koordiniranih
iznenadnih napada na najveće i najznačajnije svetske komercijalne
elektronske sajtove na Internetu, pošto su prethodnog dana snažno
atakovali na Jahu, jedan od najpopularnijih sajtova na Vebu. U napadu su
više časova, povremeno ometani, pa i blokirani, sajtovi Amazon, I Baj i
Baj. U toku noći napad je proširen na vodeći medijski sajt Si-En-En.
Funkcioneri nisu mogli da potvrde na koji način su napadi bili
koordinirani i da li su ih sproveli pojedinci ili grupe. Ali, stručnjaci
za bezbednost uvereni su da je reč o istom napadaču ili usklađenoj grupi
hakera. Elias Levi (ime mu neodoljivo podseća na čuvenog kabalistu Elifasa
Levija), glavni tehnolog grupacije Sekjuriti Fokus, izjavio je da je
“širina napada izuzetna, verovatno bez presedana”. Tako se izražavaju samo
oficiri posle završenih visoko rangiranih vojnih škola.
Postoji pri tome jedna tendencija u vojnom području
ratne veštine na koju treba usmeriti posebnu pažnju. Naime, dok se, s
jedne strane, proizvode oružja visoke tehnologije i zapošljavaju nezasita
vojna industrija i trgovci oružjem, dotle, s druge strane, destruktivne
snage prenose svoje aktivnosti iz fizičke sfere, preko energetske, u
astralnu i duhovnu sferu, u kojima, prema istraživanjima antropokosmologa
vladaju misli i superstringovi unutar “jedinstvenog polja inteligencije
prirode”.
Ukoliko se destruktivne ideje ne suzbiju ili ne
ublaže, ratovi koji su počeli na najnižem, fizičkom nivou, završiće se na
(a)kauzalnom nivou - opštom destrukcijom koja može da ugrozi
psihosomatske, bioenergetske, biohemijske i biofizičke osnove života,
odnosno primarnu supstanciju od koje su sačinjene energije i sve
materijalne strukture.
Reč je, pre svega, o nastojanju da se težište sukoba
prenese iz vojne sfere na sfere, u kojoj se utiče na astralnu srebrnu
traku, psihu, volju, osećanja i imaginaciju ljudi, kako bi agresor lakše i
jednostavnije ostvario svoje “vitalne interese”.
U fizičkoj sferi upotrebljavana su eksplozivna
sredstva, biološka i hemijska sredstva, mikrotalasi i mehaničke vibracije;
poremećaje životne energije ljudi u eterskoj sferi, izaziva primena
torzionih, skalarnih i leptonskih polja, svetlosna i zvučna energija; na
astralnu srebrnu traku utiču meditacije i hipnoze. Na psihu ljudi utiču i
psiho-aerosoli, reči, elektromagnetna energija vrlo niskih frekvencija,
psihotronske aktivnosti... U mentalnoj sferi, na putu ka sopstvenom
savršenstvu, ljudi koriste molitve, a s druge strane, radi “upada” u
duhovnu sferu i uticaja na svest ljudi, destruktivci primenjuju različite
satanističke i crnomagijske metode obezbožavanja i tome prilagođene
meditacije.
Ukoliko doktrinolozi i stratezi Zapada uspeju u svojim
namerama, čovečanstvo se nalazi pred savršenim totalnim ratom. Sadašnja
tehnologija omogućava da to bude totalni rat po obuhvatu. Ratnici će u
pretposlednjoj fazi tog rata, sasvim izvesno, koristiti savršeno precizno
visoko sofisticirano dalekometno oružje ogromne ubojne moći. Učesnici rata
biće idealno motivisani i potpuno preparirani metodama ispiranja mozgova.
Suština savršenog totalnog rata u poslednjoj fazi
mogla bi se preusmeriti u napad na sve što čini našu planetu harmoničnim,
uravnoteženim i uređenim sistemom. Ta faza će uslediti kao odgovor
savršenom totalnom ratu za koji se spremaju velike sile u fizičkoj sferi.
Odmazdu će organizovati najveći umovi sveta u potpunoj tajnosti, a efekti
će biti slični psihosomatskim reakcijama ljudskog organizma. To znači da
će se iz vanfizičkih sfera uticati na rat u fizičkoj sferi. Sadašnji
interesi velikih sila, zbog kojih se vode ratovi, tog momenta izgubiće
svaki smisao. Jer, dokazalo bi se da su svest, psiha i energija važniji i
moćniji od materije, koja je samo "energijama uobličena energija".
Reč je o vrhuncu totalnog rata i njegovoj ključnoj
odlici. Dakle, za razliku od totalnog rata koji su definisali klasici u
oblasti vojnih nauka, na novi način shvaćen totalni rat obuhvata i
vanfizičke sfere, što znači da se ne uništavaju samo oblici materije i
energije već i njihova struktura, funkcije, a zatim informacije, misli,
duša ljudi i njihov duh.
Treći svetski rat, prema shvatanjima mnogih
geostratega, uveliko traje. Doduše, mnogo je drugačiji od prethodnih i
velika je sreća što nije upotrebljeno klasično oružje u većem obimu, no to
ne znači da neće biti ukoliko se nastave sukobi u fizičkoj sferi na nivou
velikih i regionalnih sila. Poslednji svetski rat je zbog kvantitativnog
pristupa životu neizbežan. Svakako, ratovi su sve savršeniji i sve je
očevidnije da su psihološki, informacioni, neokortikalni, psihotronski i
parapsihološki ratovi u punom zamahu.
Svetozar RADIŠIĆ
Novi broj 8 - odabrani tekstovi:
 |