|
Pluton - srž same suštine
|

Autor:
Nenad Pavlovski |
Astrološki krug sastoji se od dvanaest zodijačkih
znakova i deset planeta, tačnije osam planeta i dva svetla, Sunca
(zvezde) i Meseca (Zemljinog satelita). Međutim, zbog nepotrebnog
komplikovanja “astrološkog rečnika” u
astrologiji se i za svetla i za planete koristi termin planeta.
Svakim zodijačkim
znakom vlada po jedna planeta, odnosno dve, jer pojedini znakovi
imaju svog vladara i suvladara. Svaka planeta ima, dakle, svoje
sedište (znak kojim vlada), za šta se u astrologiji još koristi i
termin domicil, a pored toga i znak egzaltacije,
koji govori o tome gde određena planeta ispoljava svoje najbolje
osobine, svoje najjače dejstvo.
Na primer, Mesec, koji
simboliše ljude, egzaltiran (najjače dejstvo) je u znaku Bika (čulnost,
hedonizam, komfor) jer su ljudi (Mesec) pre svega
okrenuti čulnoj sferi (Bik) života, isključivo onome što je opipljivo
(Bik) i što se čulima (Bik) može primiti, te se
tako dugo verovalo da se Sunce okreće oko Zemlje, iako se Zemlja okreće
oko Sunca. Verovalo se i da je Zemlja ravna ploča, iako je ona faktički
okruglog oblika, a sve iz razloga što je Mesec (ljudska rasa) egzaltiran
(najjače dejstvo) u znaku Bika (čulnost)! Ljudi (Mesec) su,
potom, hedonistički (Bik) nastrojeni, žele
zadovoljiti (Bik) svoje potrebe (Bik) i što više uživati (Bik) u životu
– što jedino novac (Bik) može pružiti, pa lako skliznu u materijalizam
(Bik).
S druge strane, u znaku Raka (ljudska
rasa), čiji je Mesec vladar, egzaltiran (najjače
dejstvo) je Jupiter, vladar zodijačkog znaka Strelca (koji je
predstavljen kentaurom), te je u ljudskoj (Rak) prirodi želeti uvek više
i više (Jupiter), odnosno dosezati dalje i dalje (Jupiter). Pri tom, svaki
pojedinac (Rak) u sebi nosi i određenu crtu agresivnosti, tj.
životinjskog instinkta (kentaur – pola čovek, pola konj), pa tako
dolazimo i do Darvinove teorije o evoluciji.
Dakle, astrološkom
praksom i logičnim simboličkim povezivanjem može se relativno lako
ustanoviti mesto egzaltacije svake planete (te je tako
Sunce egzaltirano u znaku Ovna, Mesec u znaku
Bika, Merkur u znaku Vodolije, Venera u znaku Riba, Mars u znaku Jarca,
Jupiter u znaku Raka, Saturn u znaku Vage, Uran u znaku Škorpiona,
Neptun u znaku Vodolije), međutim, kad
je znak egzaltacije Plutona u pitanju, u astrološkoj literaturi
mogu se naći različiti podaci.
Sam status Plutona kao planete nedavno
je ukinut, što ga u astrološkom smislu ne čini manje
važnim, jer se, kao što je već spomenuto, ne uzima u obzir samo uticaj
planeta, već i drugih nebeskih tela poput Sunca (zvezde), Meseca
(satelita), čak i tačaka koje u vasioni ne postoje, poput Severnog i
Južnog Mesečevog čvora, ili Fortune – tačke sreće.
Simbolika Plutona
Pluton je,
inače, vladar zodijačkog znaka Škorpiona
koji u astrologiji, između ostalog, simboliše dubinu, samu
suštinu i srž nečega, magijsku i natprirodnu moć, izuzetno jake
instinkte i osećanja, seks i smrt, umiranje i ponovno rađanje,
reinkarnaciju, jaku intuiciju koja se graniči s proroštvom, najdublje
tajne, zlo, pa i sam pakao...
Dakle, poznavajući
osnovnu simboliku Plutona i ispravnost određenih činjenica i stavova
polako možemo krenuti putem Plutonove egzaltacije,
u čemu će nam od velike pomoći biti jedan od
najpoznatijih genijalnih umova sveta, koji se svojom neutoljivom
glađu za znanjem uputio u samu srž (Pluton)
čovekove duše, otac psihoanalize...
Sigmund Frojd
(06.05.1856. u 18:30 u Priboru, Češka)
Psihoanaliza
je, dakle, grana psihologije u čijem se centru interesovanja nalaze
nesvesni procesi. Naime, Frojd ističe da psihološki život čoveka čine svesni
i predsvesni um (prošla iskustva koja se mogu dozvati u
svest). Najveći deo čovekovog života odvija se ispod praga svesti i
pripada nesvesnom području psihe, smatra Frojd. U okviru psihičkog
aparata odrasle osobe on izdvaja tri strukture: Id (Ono), Ego
(Ja) i Superego (Nad-ja). Id je istanca koja se sastoji od potiskivanih
želja i dvaju nagona: Erosa (seksualnog nagona) i Tanatosa (nagona
smrti, odnosno samodestruktivnog nagona). Ego je istanca koja se razvija
na osnovu diferencijacije iz Ida, a njegovo
funkcionisanje može biti svesno, predsvesno i nesvesno (u slučajevima
kad osoba pribegava mehanizmima odbrane). Superego predstavlja
modifikaciju Ega i on se uspostavlja kad osoba unedri zabrane vezane za
ispoljavanje svojih nagonskih tendencija. S obzirom na to da su
ove nagonske tendencije pretežno seksualnog karaktera, posebno mesto u
Frojdovoj teoriji zauzima i psihoseksualni nagon – razvoj seksualnog
nagona (Škorpion, Pluton).
Naime, Frojd smatra da
su seksualne potrebe prisutne od samog rođenja, pa razvoj ličnosti
povezuje s razvojem seksualnog nagona. Dalje ističe da je za svaki
period razvoja ličnosti karakteristično razvijanje određene erogene
zone, te su tako u oralnom periodu erogena zona usta, potom tu ulogu
u analnom periodu preuzima anus, a zatim genitalije postaju glavna
erogena zona. U falusnom periodu, koji nastupa nakon analnog perioda i
koji traje od četvrte do pete godine, dolazi do
psihološke diferencijacije polova. Naime, dečak tad postaje sposoban za
erekciju, ali se kod njega ujedno javlja strah od kastracije s obzirom
na činjenicu da devojčice nemaju penis. Otac postaje rival u pokušaju
muškog deteta da zadobije nepodeljenu ljubav i pažnju majke. Dolazi,
dakle, do Edipovog kompleksa.
Kod devojčica je stvar
nešto drugačija. Naime, devojčica žali što nije rođena kao muškarac i ta
zavist zbog penisa okreće je k ocu kao objektu ljubavi. Ujedno se javlja
ozlojeđenost usmerena k majci koju smatra odgovornom što je rođena bez
muških genitalija.
Frojd je izuzetno kritikovan zbog svoje
teorije, a pogotovo zbog teze da nesvesno, sem što formira simptome
bolesnih, rukovodi i postupcima i motivima zdravih osoba – on ne pravi
suštinsku razliku između zdrave i mentalno obolele osobe. Bilo kako
bilo, njegova teorija o razvoju seksualnog nagona (Pluton) ipak
je zaintrigirala umove nas običnih smrtnika i do dana današnjeg zadržala
značajno mesto u psihologiji.
No, ono što iz
astrološke perspektive nas zanima jeste činjenica da se
Plutonova egzaltacija (najjače dejstvo) može ugodno smestiti u znak Blizanaca
s obzirom na Frojdovu tezu da je seksualnost (Pluton) prisutna još od
najranijeg detinjstva (Blizanci)!
Biblija
Sem što simboliše decu i detinjstvo,
znak Blizanaca simboliše reč, govor, svesku, olovku,
pisanje, te samim tim i knjige, kao i svaku drugu vrstu pisanog
dokumenta. Pluton, s druge strane, simboliše sve otrovne i opasne
životinje, pa samim tim i zmije.
Prisetimo
se kakvu ulogu ova ambivalentna životinja ima u najčitanijoj knjizi
(Blizanci) odlazeće nam ere Riba – Bibliji. Naime, zmija (Pluton)
je ta koja je Evu naterala da proba jabuku sa stabla znanja (Blizanci)
zbog čega su Adam i Eva potom proterani iz Raja.
Nečastivi (Pluton) je, dakle, putem zmije (Pluton) uspeo zaintrigirati
Evinu radoznalost (Blizanci) i podstaknuti njenu
žeđ za znanjem (Blizanci)!
S obzirom na to da se
zmija (Pluton) simbolički vezuje za znanje (Blizanci), možemo doći do
zaključka da se egzaltacija (najjače dejstvo) Plutona nalazi u znaku
Blizanaca.
Merkur
Znakom Blizanaca, u kojem je egzaltiran
(najjače dejstvo) Pluton, vlada planeta Merkur,
koja je takođe i vladar zodijačkog znaka Device.
Naime, zbog zajedničkog
vladara Merkura, ponekad viši tip Blizanaca može podsetiti na Devicu,
isto kao što viši tip Bika može podsetiti na Vagu (zajednički vladar
Venera), viši tip Ovna na Škorpiona (zajednički
vladar Mars), odnosno viši tip Vodolije na Jarca (zajednički vladar
Saturn).
S obzirom na činjenicu
da je Merkur vladar i zodijačkog znaka Device, Pluton se mora ugodno
osećati i u ovom drugom Merkurijanskom znaku.
Već smo istakli da
planeta Pluton simboliše zlo, za koje se vezuje broj 666 i koji
nas dovodi do 18. (6+6+6) stepena, poznatog kao đavolji
stepen. Prema teoriji o zodijačkim stepenima, 18. stepen jeste
stepen Device (vladar Merkur), te opet dolazimo do povezanosti
Plutona (zlo) s Merkurijanskom prirodom. Isto tako, ako znak Riba
simboliše humanost i dobrotu, kao i žrtvu, onda znak Device, kao
suprotni znak od zodijačkog znaka Riba, simboliše zlo (18. stepen –
stepen Device).
Međutim, kako jedna
čedna i fina Devica može biti simbol zla?
Kako ne bi bila!? Ni
njoj, kao ni Evi, đavo (Pluton) ne da mira, pa stalno razmišlja
(Merkur), nešto čita (Merkur) i analizira
(Merkur), a Bog je lepo rekao da se jabuka sa stabla znanja (Merkur) ne
sme dirati! Dušu bi đavolu (Pluton) prodala samo
da (sa)zna (Merkur)! Doktor Faust – dupla Devica?
Dolazimo, dakle, do
zaključka da je i sama priroda zla (Pluton) dvojna (Blizanci), što
ujedno govori i u prilog egzaltacije Plutona u znaku Blizanaca!
Uostalom, sam Pluton simboliše crno-beli
svet...
Smrt!
Pluton, vladar
zodijačkog znaka Škorpiona, simboliše i smrt – najveće zlo (Pluton)
koje nas može zadesiti, s obzirom na to da bismo svi mi želeli živeti
večno. Međutim, šta je zapravo smrt (Pluton)? Ako se pozovemo na znanje
mudrih (Saturn) filozofa (Saturn) s istoka (Saturn) dolazimo do
pojma reinkarnacije (Pluton). Dakle, smrt (Pluton) je
samo naziv za ponovni život. Naime, nakon zodijačkog znaka Riba (kraj
astrološkog kruga) ponovo dolazi znak Ovna (početak astrološkog kruga).
Nakon 12. stepena (stepen Riba) dolazi 13. stepen (stepen Ovna) i tako u
krug... “Stoga
smrt (Pluton) nije kazna, već jedna faza života uređena Dvojstvu
(Blizanci)” – Mihail Nuajma, “Knjiga Mirdadova”.
Pozicija Plutona u znaku Strelca
Sama činjenica da je
Pluton egzaltiran (najjače dejstvo) u znaku Blizanaca značila bi da
se njegovo najslabije dejstvo ispoljava u znaku Strelca (u znaku
suprotnom od znaka Blizanaca), a upravo mu je tranzitni hod znakom
Strelca doneo ukidanje statusa planete!
Književnost
Iz činjenice da je
Pluton egzaltiran (najjače dejstvo) u znaku Blizanaca možemo doći do
zaključka da je književnost (Blizanci) put koji vodi u neslućene dubine
(Pluton)...
Vratimo se opet Frojdu
koji je takođe izneo tezu da do stvaranja književnog dela
(Blizanci) dolazi usled sublimacije seksualne energije (Pluton). Stoga
svako književno delo predstavlja neku vrstu katarze, kako za pisca, tako
i za čitaoca.
Tumačeći
poznata književna dela (Blizanci) – Sofoklovu tragediju (Pluton)
“Kralj Edip” i Šekspirovu tragediju
(Pluton) “Hamlet” – Frojd
ukazuje na sledeće. Naime, sama činjenica da je Edip ubio svog oca i
oženio se svojom majkom, iako nije znao da je čovek kojeg je ubio njegov
otac, a kraljica kojom se oženio njegova majka, implicira, prema
Frojdovom mišljenju, postojanje Edipovog kompleksa (upravo je po ovoj
tragediji ovo psihološko stanje dobilo naziv). Isto tako, najistaknutije
mesto u Šekspirivoj tragediji, kad se Hamlet dvoumi da li da ubije
strica i osveti oca ili ne, Frojd povezuje s Edipovim kompleksom.
Prema njegovim rečima, Hamlet se libio oko odluke jer kako da ubije
čoveka koji je uradio ono što mu sopstveni instinkti nalažu –
ubio njegovog oca i oženio se njegovom majkom.
Frojd nam, dakle, želi
ukazati na činjenicu da se iza svakog književnog dela (Blizanci)
krije jedno drugo, bitnije i dublje (Pluton) značenje...
što nas može navesti na to da se zapitamo (Blizanci) otkud uopšte dolazi
inspiracija za stvaranje književnih dela (Blizanci). Ima li svako
književno delo (Blizanci) zaista neku dublju (Pluton) smisaonu poruku?
Jesu li Šekspirovi junaci Hamlet (iz istoimene tragedije) i Rozalinda
(komedija “Kako vam drago (As You Like It)”) samo plod
nečije mašte? Da li je Dostojevski možda u svakom od nas pronašao
pomalo Raskoljnikova i Ivana Karamazova?
Šta li je to pisac hteo
reći?
Piše: Nenad Pavlovski
|