Iz knjige u pripremi
"Beskrajno putovanje duše"
U trenutku kada počinjem da pišem ovo poglavlje Mesec se nalazi na 18.
stepenu Bika, u fazi svog praznog hoda ( kada ne pravi nikakav aplikacioni
aspekt, pre nego što napusti znaku kome se nalazi). Početak rada na nečemu
u trenutku praznog hoda Meseca nikada nije povoljno i obično su poduhvati
koji se tada počnu neuspešni, moraju se ponoviti, nejasni su, kao da se ne
vidi ka čemu idu i gde se završavaju.
Razmišljao
sam da ustvari knjigu nisam počeo tada pisati i da je ovo samo nastavak
onoga što svakodnevno radiim Pitao sam se da li da uopšte pišem ili ne, i
ponovo sam pogledao položaj planeta na nebu. Mesec jeste bio u praznom
hodu. Ipak nalazio se u znaku svoje egzaltacije u Biku, bio je u fazi
rasta i što je ustvari najbitnije, stajao je u 12. kući. Rekao sam sebi,
to je to! Za priču o 12. kući ova simbolika može biti i dobra, jer prazan
hod Meseca pomalo liči na 12. kuću. Nešto je nejasno, ne možemo proniknuti
u situaciju, izgleda kao da smo u nekom vakumu, kao da visimo između dva
sveta a oba nejasna. Mesec tada kao da se ne nalazi nigde, nema kontakt ni
sa kim, usamljen je na svome putu. Zar sve to ne liči na 12. kuću?
Nastavljam sa pisanjem shvatajući se da će energija praznog hoda Meseca
ostaviti deo nedorečenog, nerazumljivog, misterioznog i bezvremenog, što
ustvari i jeste tema ovog poglavlja.
Dvanaesta kuća je u karmičkoj astrologiji jedna od najvažnijih, iako su sa
jedne druge distance ustvari sve kuće karmičke. Pošto se ni jedna stvar ne
dešava slučajno, znači da je svaka posledica rezultat nekog uzroka u
prošlosti. Tako svako polje postaje posledica nečega. To nešto što je
stvorilo poslediu, odnosno rezultat, skriveno je upravo u 12. kući. Ako
uzrok ne vidimo, to ne znači da on ne postoji. On je negde duboko u
sećanju, u podsvesti, tamo gde se bojimo da kročimo, duboko u nepoznato,
iza granica vremena, iza našeg poimanja, negde u prošlom životu. Ona nam
govori o onome što je iza ascendenta, odnosno šta je bilo pre nego što smo
se rodili. Sve što je u 12. kući je nevidljivo, tajno, skriveno,
misteriozno, nedokučivo, beskonačno i neshvatljivo Njome u prirodnom
horoskopu vladaju Ribe odnosno Neptun, koji uvek tajnu predstavlja, ali i
sposobnost da se ona spozna, kroz intuiciju, duhovnost, veru i milost
Božiju.
Kada posmatramo natalnu kartu a želimo da vidimo kakva je bila
prošlost osobe, odnosno šta je u ovaj život donela kao "dar" prošlosti,
pogledaćemo šta se nalazi u 12. kući. Tu možemo videti koliko je horoskop
karmički opterećan, kao i to što u prošloj inkarnaciji nismo završili, pa
nam se kroz podsvest provlači kroz sadašnji život.
Dvanaesta kuća predstavlja fobije, strahove, psihičke probleme, umne
poremećenosti, bolnice, ludnice, zatvore, manastire i sve ustanove
zatvorenog tipa. Ona predstavlja daleka udaljena mesta, okeane, mora,
pustinje, kosmos, mrak, nevidljivo, dubine i sve ono što je izvan granice
prostora i vremena. To je prelaz iz fizičkog u astralni svet, tu se nalaze
kapije vremena, tu je mesto gde se nestaje, naizgled bez traga, kao što u
Bermudskom trouglu u trnutku brod ili avion nestane. U suštini ništa
zapravo ne nestaje, već menja svoju formu ili pojavljuje na drugom mestu,
što znači da je 12. kuća za ove oči nevidljiva, ali za one sa duhovnom
vizijom, ona postaje vidljivija realnost nego ova ovde. Da bi u nju ušli,
moramo je shvatiti, prihvatiti je i najvažnije je u nju verovati. Ona sama
vera i jeste, jer se njome planine mogu pomerati, a koliko je ona u nama,
toliko će nam se i misterija života jasnija biti.
Kada govorimo o karmičkoj astrologiji, nju posmatramo kao prauzrok
sadašnjih događaja. Što je ova kuća lošije postavljena, to smo se više
zadužili u prošloj inkarnaciji. Što su u njoj teže planete u lošim
aspektima, to je situacija teža. Tradicionalno se smatra da je Saturn u
12. kući u lošima spektima težak karmički dug. Samo retki uspeju da
prebrode ovakve aspekte, bez veće krize. Oni su osvestili svoje nesvesno i
krenuli putem drugačujim od većine ljudi. Oni su odabrali život odricanja,
usamljenosti i strogosti. Time su donekle ispunili simboliku planeta.
Ostali ovakve aspekte doživljavaju kao teške udarce sudbine, a oni su
upravo reakcija na one stvari koje je osoba nekada radila. Normalno da se
karmički dugovi ne vide samo kroz 12. kuću, ali je ona izuzetno bitna kada
to procenjujemo. Ona može govoriti i o situacijama za koje smo u prošlosti
bili jako vezani, a te vezanosti se nismo oslobodili do kraja života. Tako
se ona na jednom nesvesnom nivou prenela u ovu inkarnaciju. Ona postoji
zabeležena u umu, a ponekada se desi da neke stvari um prepozna. To može
biti okolina, osoba, događaj, miris ili neki drugi oblik sećanja. U tom
momentu um prepoznaje informaciju iz prošlosti, pa nam se čini kao da nam
se to nekada desilo.
Ustvari i jeste, ali na jednom drugom nivou. Može vam se npr.desiti da
sedite u bašti sa nekom osobom i da vam se u deliću sekunde desi, da se
ista ta stvar već dogodila, i to baš na istom mestu sa istom osobom. To je
do te mere jasno da možete predvideti nekoliko sledećih trenutaka. Šta se
ustvari desilo?
Verovatno je da ste nekada sa tom osobom negde nekada sedeli, u sličnom
položaju, pričali slične teme, a um je tu sliku pepoznao i dao vam
informaciju kao da se to već desilo. Slično je i sa posetom nekih mesta,
koje ljudi prepoznaju, kako kažu iz snova. Ustvari nekada su baš tu bili,
a možda i živeli. Ovakvih fenomena ima izuzetno mnogo, a taj fenomen je
poznat kao "deja vu", ili već viđeno.
Nije čudo da 12. kuća predstavlja snove pošto i oni predstavljaju
kontakt sa drugim svetom i drugom realnošću, koju današnji um još uvek
dovoljno ne poznaje. Zato i snovi jesu Ribe, Neptun, 12. kuća, jer im u
trag ući ne možemo. Oni su za sve nas jedna velika tajna, a opet kažem
retki i te tajne poznaju, ali to su oni koji su ušli u 12. kuću i u njoj
našli sebe. Za to je potrebna i vera i želja da se suočimo sami sa
sobom.Oni koji prođu testove 12. kuće, mogu se osloboditi materijalnog
postojanja. Zato je ona i kuća oslobođenja, zato ona predstavlja one osobe
koje su se uznad materije izdigle, one koje su duhu posvećene, one koje
kao isposnioci i iskušenici žive. Oni su dobrovoljno krenuli na jedan put
koji za mnoge nerazumljiv ostaje, ali to i jeste 12. kuća. Nje se ljudi
plaše jer je ne poznaju a vere nemaju. To je samo znak da se ustvari sebe
plaše, a ne shvataju da su sami sebi najveća nepoznanica. Ustvari oni se
12. kuće plaše jer podsvesno znaju da se moraju suočiti sa samim sobom, sa
svim svojim strahovima sa svim onim što sami od sebe kriju. To je ustvari
najveći strah, upoznati samog sebe. Da li je bolje ne upuštati se u sve to
i na neki način se truditi da veštačkim puten odagnamo stvarnost u kojoj
smo, ili ćemo zakoračiti u nepoznato i osvestiti ono što se možda životima
taložolo u podsvesti, i time nas držalo u ropstvu.
Zato ćemo kopati upravo tamo gde smo nešto sakrili od sebe, tamo gde
se više vratiti ne možemo a bez čega dalje moći nećemo. Preskočićemo
granicu logike i vremena i vratiti se tamo odakle smo zapravo došli i
poneli sve utiske i impresije. Spremite se da otvorite vrata svog uma, ona
vrata kojih se najviše plašite. Vrata će možda malo zaškripeti, jer tuda
dugo niste prolazili. Možda će vas u početku sačekati samo prazni mračni
hodnici, koji će vodoti u nepoznato. Ipak nemojte se plašiti, jer ovo je
samo slika vas, onakvih kakve još niste upoznali. Da bi ste shvatili ko
ste, morate znati odakle dolazite. Ako ne znate odakle ste došli, ne
možete znati ni kuda idete. Osvrnite sa malo u prošlost, okrenite glavu
polako i pogledajte sebi u oči. Pogledajte u vaše predhodne živote.
|